Projekat ”Prihvatimo različitost – bićemo bogatiji” finansijski je podržan od strane Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Realizacija projekta je počela u februaru i trajala je do septembra 2016. godine.
Projekat je pokrenut sa ciljem poboljšanja položaja djece sa invaliditetom u njihovoj socijalnoj grupi, povećanja nivoa svijesti djece sa i bez invaliditeta, roditelja i nastavnika o značaju prihvatanja različitosti kao i psihološkog osnaživanja same djece sa invaliditetom.
Ciljna grupa projekta su djeca sa i bez invaliditeta uzrasta od 9 – 10 godina u inkluzivnim odjeljenjima u šest nikšićkih osnovnih škola, roditelji, nastavnici, kao i šira javnost sa područja opštine Nikšić.
Aktivnosti projekta su usmjerene na ispitivanje položaja djece sa invaliditetom u njihovoj vršnjačkoj grupi, kao i povećanje nivoa svijesti o značaju postojanja i prihvatanja različitosti kroz organizovanje edukativnih radionica na ove teme.
Radionice imaju za svrhu informisanje djece o značaju prihvatanja različitosti, kako svoje, tako i drugih koji funkcionišu u istoj sredini sa nama.
U okviru projekta je održano ukupno dvanaest radionica u šest osnovnih škola u Nikšiću: OŠ „Milija Nikčević“, OŠ „Jagoš Kontić“, OŠ „Mileva Lajović – Lalatović“, OŠ „Olga Golović“, OŠ „Ratko Žarić“ i OŠ „Braća Labudović“.
Prije početka realizacije radionica, odrađeno je ispitivanje socijalnih odnosa u grupi djece sociometrijskom tehnikom i opet nakon završenih radionica, kako bi se ispitalo koliki je bio njihov uticaj na povećanje stepena prihvatanja djece sa invaliditetom od strane vršnjaka bez invaliditeta.
Radionice su vodili Radovan Cicmil, diplomirani psiholog i Svetlana Radović, koordinatorka projekta, a na njima su učestvovali učenici četvrtog i petog razreda u inkluzivnim odeljenjima. Djeca su imala priliku da spoje lijepo i korisno, da se međusobno i sa trenerima druže i bolje upoznaju, ali i da nauče nešto o tome, koliko je važno da naučimo da poštujemo druge, koliko je važno da prihvatamo razlike, jer i sami smo jedinstveni po nečemu.
Međusobno smo učili i objašnjavali, šta je to različitost, kako je biti različit i kakva to osjećanja budi, isticali jedni kod drugih dobre osobine, jedinstvenost po nečemu dobrom. U učionici je vladala prijatna atmosfera, puna topline, razumijevanja i prihvatanja.
Različitost bilo koje vrste, pa ni ona po osnovu invaliditeta, nije ovoj djeci prepreka za druženje, oni su spremni da pomognu jedni drugima i da se međusobno podržavaju, bez obzira na to imali invaliditet ili ne. Kako sama djeca sa invaliditetom kažu, njihovi vršnjaci im pomažu i prihvataju ih, a putem radionica smo uticali na dodatno poboljšanje položaja ove djece u njihovoj vršnjačkoj grupi. Upečatljiv je iskaz jednog ucenika za svog druga sa invaliditetom: „On je za mene isti kao svi mi“. Ovo govori o tome da dječija duša potire razlike, brišući ih na najljepši mogući način – ljubavlju i prihvatanjem.
Ljubazno i sa poštovanjem, treneri su djeci prenosili svoje znanje, a djeca im uzraćala željom da im ponovo dođu, iskrenim i toplim osmijehom, koji valjda svuda u svijetu znači isto – poštovanje i prihvatanje.
Poruka koju radionice nose je da razlike postoje među nama i da ih trebamo prihvatiti i poštovati, jer nas one obogaćuju!
Dobra saradnja je otvoren put za realizaciju daljih aktivnosti koje će biti pokenute sa istim ili sličnim ciljevima. Mi posebnu zahvalnost dugujemo zaposlenim u navedenim školama koji su imali razumijevanja za naše obaveze i sa kojima smo ostvarili veoma kvalitetnu saradnju. Ljubaznost i razumijevanje kao odlika svih njih doprinijeli su da nakon radionica svi budemo zadovoljni – i djeca i zaposleni u Udruženju, kao i osoblje zaposleno u školama.
Pripremila: Svetlana Radović
