Diskriminacija je pojava stara koliko i ljudska civilizacija. Ljudi su oduvijek težili ka tome da iz svoje socijalne grupe isključe one koji se razlikuju od njih samih,a neki naučnici čak postavljaju hipoteze o biološkoj uslovljenosti ovakvih ponašanja – briga o onima kojima je ona potrebna oduzima mnogo energije.
Diskriminacija marginalizovanih grupa među kojima su i osobe sa invaliditetom tek u 21.vijeku počinje da se smanjuje i da se njeni efekti slabije,ali još uvijek značajno osjećaju.
Osobe sa invaliditetom su i u Nikšiću, kao i u drugim crnogorskim opštinama diskriminisane na brojnim poljima, od obrazovanja, preko zadovoljavanja sopstvenih potreba do zapošljavanja. Ovdje ne govorim o jednoj kategoriji osoba sa invaliditetom, diskriminisane su sve kategorije ovih osoba.
Kada su u pitanju osobe koje koriste kolica, njihov najveći problem je nepristupačnost velikog broja objekata, među kojima je i Opšta bolnica Nikšić. Neki objekti su samo djelimično pristupačni, i to najćešće u prizemlju, kao npr. pojedine banke, Filozofski fakultet, Studentski dom. Većina škola je nepristupačna, a primjer pozitivne prakse je Ekonomsko – ugostiteljska škola koja je pristupačna za korisnike kolica. Još jedna otežavajuća okolnost za osobe koje koriste kolica u Nikšiću je nepostojanje spuštenih ivičnjaka kao i nepostojanje ili nedostupnost prilagođenih prevoznih sredstava. Takođe,prilaz našem Udruženju, koji je pristupačan za korisnike kolica, često je onemogućen zbog velikog broja parkiranih automobila. Više puta smo se obraćali nadležnim institucijama, ali na razumijevanje nismo naišli.
Ni druge kategorije osoba sa invaliditetom nijesu u boljem položaju, pa tako za osobe sa oštećenjem vida ne postoje taktilne trake vodilje,zvučni semafori koji su bili postavljeni na par mjesta sada više nisu u funkciji, na Filozofskom fakultetu ne postoji literatura u audio formi ili na Brajevom pismu, niti prilagođen računar, a za osobe sa oštećenjem sluha ne postoje tumači gestovnog govora.
Osobe sa invaliditetom, tačnije djeca su u nepovoljnom položaju, i kada je u pitanju asistencija u nastavi, jer su kriterijumi za dobijanje asistenta usmjereni samo na određene kategorije invaliditeta, kao što su intelektualne smetnje ili autizam.
Diskriminacija osoba sa invaliditetom, premješta se i na personalni nivo,pa ću navesti neka od njihovih iskustava : Na početku studija, profesorica studentkinji sa oštećenjem vida koja ju je zamolila da čita ono što piše na prezentacijama jer ih ona ne može vidjeti se obraća riječima:” Zašto ste na studijama ako ne možete da učite?” Studentkinja – korisnica kolica se nije pojavila na kolokvijumu koji se održava na trećem spratu i profesor joj je zbog toga zabranio da izađe na ispit studentkinji sa invaliditetom koja zbog toga sporije piše, profesor nije htio pogledati kolokvijum pod izgovorom da je nečitko napisano studentu sa oštećenjem vida profesor nije vjerovao da ima oštećenje, rekavši mu ”Kolega, uzmite olovku i pišite jer Vi to možete.“ Veoma mali broj poslodavaca zapošljava osobe sa invaliditetom. Čovjeku sa oštećenjem vida desila se u pošti diskriminišuća situacija kada mu je službenica rekla” Šta vi, slijepi radite ovdje? Ko vas pušta iz kuće?”, da bi mu nakon toga vratila 85 eura više nego što je trebalo i samim tim pokazala neispravnost svog suda prilikom pregleda kod neurologa djevojka sa invaliditetom je,pošto nije mogla da čeka dugo, pošla kući, da bi je doktor tek nakon što je pročitao njenu dijagnozu, zvao da se vrati, i da ne mora da čeka Sa druge strane, i same osobe sa invaliditetom se trebaju boriti za svoja prava.
Prošle godine mi se desila situacija da je profesorica, nakon što je kasnila sat vremena dala 15 minuta za rad na kolokvijumu. Jedino sam se ja usprotivila, kolege su ćutale. Rekla sam da ne mogu ni neću da radim test za 15 minuta i da hoću da dobijem dodatno vrijeme za rad. Tako je i bilo. Ali, ja sam se borila za svoja prava.
Organizacije osoba sa invaliditetom kroz različite projektne aktivnosti, doprinose poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom, obezbjeđujući im psiho – socijalnu podršku,servise personalne asistencije, pomoć u ostvarivanju prava iz različitih oblasti, obezbjeđivanje pristupačne literature, arhitektonske pristupačnosti pojedinih objekata , tako da je i ova debata danas korak više ka dostizanju naše ravnopravnosti u društvu.